Intruders 2011 Croatian

Posted by on May 1, 2012

movie image

Download subtitles of Intruders 2011 Croatian

Čudovište iz sjene se probudilo.
Vidjelo je dječaka u loncu i reklo:
‘Umirem od gladi.’
Ja ću te pojesti.
I tako je čudovište
otvorilo širom usta…
I progutalo malog krojača.
Dječak je padao i padao…
i upao je u mračnu pećinu…
punu sluzi…
I to je sve?
To je sve koliko sam
mogao smisliti.
Dobro, sjetiti ćeš se
sutra još nečega.
Sada hajde u krevet.
Ali ne spava mi se i
još nisam završio.
Znam, dušo, ali mama je
umorna od današnjeg posla…
i mora spavati.
Hajde, ponijeti ću te.
Bože, baš si težak.
Tvoja priča mora imati kraj.
Da vidimo, mogu li
ja pomoći.
Da razmislim…
Sjećaš li se škara koje je
krojač dao svom sinu?
Pa, odjednom se sjetio
da su kod njega.
On ih vadi i počinje rezati.
Sec, sec, sec…
i čudovište je viknulo: ‘Jao!’
‘Tko me to reže? ‘
I mali krojač…
Znam, znam!
Dječak je prorezao
prolaz da izađe,
napraviši sebi kaput
od krzna čudovišta…
i strijele ga više nisu mogle ozljediti.
Odmah ću završiti priču.
Sada ideš na spavanje ili
ćeš ujutro biti umoran.
Mama…
Ujutro ćemo izvaditi malog
dječaka iz trbuha čudovišta.
Nemoj zatvarati, maca
je još uvijek vani.
Možda će ući unutra.
I nemoj sanjati
čudovišta, u redu?
Dođi!
Dođi!
Ostavi je na miru, čudovište!
Pusti ga!
Mama!
Mama!
Mama, mama!
Ovdje sam, ovdje sam…
Gotovo je, dušo. Ovdje sam.
Čudovište je ušlo kroz prozor.
Htjelo me je odvesti.
Nije… nije imalo lice.
Ovdje nema čudovišta.
To je bio samo ružan san.
Samo ružan san.
Nemoj se brinuti.
Gotovo je.
– Što ako se vrati?
Ako se vrati, zažmiri
i broji do pet.
Kada ih otvoriš, on
će nestati, vidjeti ćeš.
ULJEZ
ULJEZI
ULJEZI.
ULJEZI..
ULJEZI…
Nazvat ću je. Izluđuje me pričom
kako uopće ne mislim na nju.
Siguran sam da će se Carol obradovati.
– Jebi se. Ni ti nisi anđeo.
Nemoj mi samo reći da
nisi razmišljao o tome.
Čuj, zadovoljan sam
onim što imam.
Što ima loše u bezazlenoj
zabavi sa nekom…
drugom čisto da začiniš
ljubavni život.
Važno je da Carol ne sazna.
A, što ako sazna?
Poricao bih. Zar ti ne bi?
Da sam na tvom mjestu, ja
bih joj sve ispričao…
Jebi se.
Idemo.
Pripazi na stvari, Frank.
Idem nazvati kćerku.
Ona ti nedostaje.
– Da, zaista.
Pošalji joj moje poljupce.
– Hoću.
Bok, tata. Gdje si? – Oprosti, dušo.
Još uvijek sam na poslu. Još jedan sat.
Šteta. Baka mi je ispekla
svoju čuvenu tortu.
Ne pričaj, znam.
Čokoladna, u sredini
džem, a odozgo krema.
Je li je tu mama.
Mogu li se čuti s njom.
Naravno.
Tata hoće razgovarati s tobom.
Halo?
Baš je lijepo što te vidim.
Gdje je Winnie krenula.
Winnie, gdje si?
Gdje si?
Gdje si krenula?
Što si to pronašla?
Bezlični se probudio zato što
je netko pozvao njegovo ime.
Poslije mnogo, mnogo
godina, bio je slobodan.
On nije bio mlad ni star.
Ni ružan ni lijep.
Nije imao facu.
U stvari, nije čak ni imao lice.
Sjećao se dječaka s licem koje
je izgledalo kao njegovo.
Bezlični mora pronaći dječaka.
Mora pronaći svoje lice.
Dok jedne noći nije konačno
pronašao lice koje će ukrasti.
Bio je to mali dječak, koji
je zurio kroz prozor.
Želio je dječakovo lice
više od svega na svijetu.
Bez lica, nije imao ništa.
Zato je smislio plan. Prvo…
Da dječaka odvoji od roditelja…
i odvede u svoju jazbinu…
skine mu lice i stavi na sebe.
Tako bi ga svi voljeli.
Sljedeće noći, Bezlični se
prerušio u muškarca…
i vratio do dječakove kuće.
Brzo se penje uz zid…
i upada kroz otvoren prozor.
Pronalazi dječakovu sobu
i ušulja se unutra…
Dječak je spavao…
Bezlični se približava sve bliže…
i bliže…
i bliže.
Nastavi, Mia.
To je sve što imam.
Nisi je završila?
Nisam znala kako.
Nije loše.
Privukla si pažnju svojoj publici
i ostavila ih bez kraja.
Pokušaj je završiti
sljedeći tjedan.
Radoznali smo čuti što
će se dalje dogoditi, zar ne?
Vidimo se.
– U koliko sati je rođendan?
U 6. Nemoj zaboraviti.
– Vidimo se. – Bok.
Kasniš.
– Žao mi je.
Tko je ta?
Znojan si. Hajde, moraš se
pozabaviti s tortom.
Zdravo, slavljenice.
Tata!
Sretan rođendan.
To je medo.
Imamo još nešto za tebe.
Hvala!
Baš je super.
Medo skoro da spada u antikvitete.
Ima oko 50 godina.
Stari medo. Lijepo.
Sviđa mi se, tata. Zaista.
Pa, koliko ono imaš godina?
Devet, deset?
Tata.
– Četiri?
U redu, ljudi. Vrijeme je.
Sretan rođendan.
Sretan rođendan, draga Mia.
Želimo ti sretan rođendan.
Bezlični se probudio zato što
je netko pozvao njegovo ime.
Poslije mnogo, mnogo
godina, bio je slobodan.
Kada je Bezlični izašao
iz svoje jazbine,
ljudi su gledali kroz njega.
Izgledao je kao nevidljiv.
Vidio je ljude na ulici kako
pričaju i kako se ljube.
I znao je da ga bez
lica nitko neće voljeti.
Bezlični je nastavio tragati
za dječakom kako bi mu ukrao lice.
Tražio ga je svugdje, na svakom
prozoru, u svakoj kući.
Dok jedne noći…
nije pronašao kuću sa djetetom.
I otvoren prozor.
On se šuljao kroz sobe…
i kroz hodnik…
odakle je vidio djevojčicu.
Još uvijek budnu.
I tako, prikradao se sve bliže…
i bliže…
On odustaje od lova na dječaka.
Sada Bezlični želi lice djevojčice,
više od svega na svijetu.
Zato je smislio plan.
Sakrio bi se u mračnom uglu…
pričekao da djevojčica
ode na spavanje.
I onda bi…
Stvarno želim jednu.
– Što?
Samo jednu.
– Ne. Nemoj.
Nije ti to potrebno.
– Jeste.
To je tako patetično.
Mia? Mia, idi u svoju sobu.
Što je bilo?
Što nije u redu, dušo?
Sutra ideš u školu.
Idi na spavanje.
John?
– Hajde, danas joj je rođendan.
Jesi li dobro, slavljenice?
Ne mogu spavati.
Previše soka.
Nije zbog toga.
Onda, zbog čega?
Hajde sada na spavanje.
Vidim da ti se sviđa moj poklon.
Tata, ja imam 12 godina.
Jesi čuo to?
Možda je bolje da si ostao na poslu,
jer izgleda da je sada Mia porasla.
Da, ona koristi ruž i ostalo.
Pokušaj spavati.
Laku noć, dušo.
Volim te, tata.
I ja tebe, dušo.
Jedan, dva, tri, četiri, pet.
On je bio ubojica od početka.
I nije trpio istinu.
Zato što u njemu nije bilo istine.
Ako ostanete u mojoj riječi,
Onda ste zaista moji učenici.
I vi ćete spoznati istinu,
i istina će vas učiniti slobodnim.
Pričekaj nas ovdje.
Možemo ovdje ako želite.
Morate reći: ‘Pozdravljam
te, Marija, milosti puna.’
‘Pozdravljam te,
Marija, milosti puna.’
Gospod je s vama.
Kada ste se posljednji put ispovjedili?
Ne znam. Ne mogu se sjetiti.
U redu je.
Slobodno, recite mi.
Ne morate se sramiti.
Gospod je dobar i
uvijek nam oprašta.
Hajde.
Nije to ništa strašno.
Hajde, Juan. Idemo.
Ne, ne nastavi dalje.
Oprosti, pajdo.
Računam na tebe.
Samo se koncentriraj.
Mora biti gotovo do večeras?
Važi, šefe.
U pomoć!
U pomoć!
Požuri, pasti ću! John!
Požuri!
Požuri, ne mogu se više držati!
John!
Požuri, pasti ću! John!
Požuri, ne mogu se više držati!
John!
Tata.
– Gospode!
Uplašila si me.
Jesi li dobro, dušo?
Što nije u redu?
Imala sam noćnu moru.
Kakvu?
Dođi ovamo.
Hajde, idemo u krevet.
Sutra moraš u školu.
A što ako se vrati noćna mora?
Hajde.
– Tata, kamo idemo?
Hajde, sve je u redu.
Tata!
– Zašto stojiš tu? Hajde.
Što to radiš? Našao sam!
Sjećaš se ovoga?
Knjiga o noćnim morama.
– Tata, to je smiješno.
Dođi sjesti.
Nisam je vidio godinama.
Dakle, što ćemo čitati?
Ukoliko veliki, crveni vrag s velikim
zubima i kandžama hoće te zgrabiti,…
ti samo uperiš svjetlo i kažeš…
– Tata.
O, pa ti si porasla.
I onda ćeš vidjeti
samo providnu sjenu.
Vidiš, čudovišta su kukavice.
Čim im se odupreš, oni pobjegnu.
Ne ovo.
Ovo je drukčije.
– Sva su ista. Sva su kukavice.
I neće se usuditi ući
u kuću dok sam ja tu.
Ali, ono je već ušlo.
Što misliš? Gdje je?
Ne znam.
I mislim da me vreba dok spavam.
Znam da je tu.
Dobro.
Da bi ubili to čudovište,
moramo ući u tu priču.
Misliš nam može pobjeći?
Ali da bi ušli u tu priču,…
moramo ga prevariti!
Tako…
Nešto nedostaje.
A, to.
Evo ga.
To je naše čudovište.
Misliš da si me uplašio?
Slušaj, pajdo…
Ovo je kraj puta.
Mislimo da je bilo dosta.
Više ne možeš noću
uznemiravati moju kćerku.
Dobro, udalji se.
Pogledaj to…
On odlazi.
Pogledaj njegovo lice.
Baš lijepo izgleda.
Što to radiš, dovraga?
Jesi li poludio? Što je ovo?
Mia, idi u svoju sobu.
Sve je u redu, dušo.
Mi smo se samo igrali.
Kako to misliš igrali?
Mogli ste zapaliti kuću!
Imala je noćnu moru. Samo smo se…
htjeli otarasiti toga.
Čega da se otarasite?
Što je ovo?
Sue, to je bila igra.
Baci ovo negdje da ne
zasmrdi cijelu kuću.
Mama!
Mama!
Juan?
Sve je u redu, dušo.
Ovdje sam, ovdje sam.
Gotovo je.
Molim vas, uđite.
Juan.
Otac Antonio te je došao vidjeti.
Izgleda da nema groznicu.
Zdravo, Juan.
Moje ime je Antonio.
Sećaš li me se?
Pogledaj.
Donio sam ti igračku.
Staviti ću je ovdje, može?
Tvoja mama kaže da loše spavaš.
Odlazi.
Zašto to kažeš?
Nemaš se čega sramiti.
I ja sam u tvojim
godinama imao ružne sne.
To nisu ružni sni.
Čega se bojiš?
Vještica?
One ne postoje.
Kao ni babaroga.
Moji roditelji su mi pričali o
njemu samo da bih završio ručak.
To su samo priče.
Ne trebaš se bojati priča.
Evo što ćemo učiniti,
Ti mi ispričaj čega se bojiš,
a ja ću ti ispričati
čega se ja bojim, važi?
Ja imam prijatelja s kojim pričam
svakoga dana i koga ne mogu vidjeti.
Ja se bojim…
da mi moj prijatelj
neće odgovoriti.
Da mu ja pričam, a da
mi on ništa ne odgovori.
Sada je na tebe red.
Čega se bojiš?
Bezličnog.
Tko je Bezlični?
Mia, što je bilo?
Što je bilo? Što nije u redu?
Reci mi.
On je ovdje.
On je unutra.
Hajde, dušo. Nema nikoga ovdje.
Ovdje smo samo nas dvoje.
Mia, izađi van.
Brzo!
Tata!
Pomozi mi!
John! Što se događa?
Pozovi policiju!
Molim te…
samo je pusti.
Nemoj je ozljediti.
Dušo, jesi li dobro?
Jesi li dobro?
Što se događa?
– U sobi je bio čovjek!
Jesi dobro? Sve je u redu, dušo.
Gadna stvar.
– Mislim da je ušao kroz prozor.
Pojurio sam za njim
ali je nestao.
Jeste li vidjeli njegovo lice?
Možete li ga opisati?
Bilo je mračno.
Imao je kapuljaču.
Daj to forenzičarima, George.
Ako uljez bude viđen ili
se, što je malo vjerojatno,
vrati, uhvatiti ćemo ga.
Ne brinite, g. Farrow.
– Hvala vam.
Rekao je da ne brinemo. Kaže
da se sigurno neće vratiti.
Sve je u redu.
Sjedni ovdje, dušo.
Je li išta rekla?
– Što je trebala reći?
Ona je prestrašena.
Jesi li dobro?
Što je bilo, srce?
Pričaj sa mnom.
Pričaj sa mnom.
Dušo, reci mi što nije u redu?
Dušo, što je bilo?
Jedan, dva, tri, četiri…
Mama, mama!
Juan!
Kako si?
Sve u redu?
Ne znam zašto je otac otišao.
Je li vam je rekla nešto.
Govori samo o ovom trenutku.
I da postoji nešto u tom dječaku.
Oboje su malo čudni,
i dječak i majka.
Ne govore ni sa kim.
Rekla vam je više nego meni.
Ne znaš kako se
ophoditi sa ženama.
Hoćete joj pomoći?
A što bi ti volio da učinim?
Ne znam, neka pomisle da ste
ih od toga oslobodili.
Od čega da oslobodim?
Govorimo o nečemu jako ozbiljnom.
Ne mora to biti službeno.
Može biti kao prividna pomoć.
Antonio, ne možeš obavljati
takav ozbiljan ritual…
samo da bi smirio
živce lude žene.
Bez obzira koliko je lijepa?
Ne smiješ se igrati s
ovakvim stvarima, dovraga.
Pust ih na miru.
To je posao za psihijatra,
ne za nas.
I onda je izašao kroz prozor.
Mia, tako mi je žao. To je užasna
stvar. Sigurno si bila prestrašena.
I od tada nisi mogla govoriti.
Ili nisi željela.
To je jako važno da znamo.
Ne mogu.
Znaš, u redu je ako osjećaš strah.
Ponekad sam i ja uplašena.
I svatko je.
Bojim se stvari koje zamišljam
da se mogu zaista dogoditi.
Molim vas, pođite sa mnom.
Kao da nešto fizički sprečava
vašu kćerku govoriti.
Ili je to akutna
emocionalna reakcija…
na težak šok koji je doživjela.
Pa što ćemo učiniti?
Moramo biti strpljivi.
Može li ići u školu?
– Da, naravno.
Njene navike se ne smiju zapostaviti.
Moram je vidjeti svakoga dana.
Svakog dana?
G. Farrow, sigurna sam da
želite izbjeći da Mia…
opet prolazi kroz iskustva
retrospekcija ponovljenih noćnih mora.
Mi želimo postići uspješan
emocionalni progres…
i liječenje traume redovnim,
svakodnevnim dolascima.
Tijekom terapija, Mia će se
suočavati sa svojim strahovima.
Bezlični nije odustao…
Čekao je pravi trenutak
da devojčici otrgne lice…
Bezlični je prilazio
sve bliže i bliže…
Postoji li neka malo tiša?
– Tiša?
Valjda ne želite da vam
Čiuvava bude čuvar?
Ovo je Rotvajler.
Ova je odličan izbor.
Kompletan sigurnosni sistem.
Više nema brige.
Kakva bi bila ova?
Spremila sam ti nešto za jelo.
Pišeš zadaću?
Slušaj, Mia, ne moraš
to raditi ako ne želiš.
Želim.
Dođi ovamo.
Možete mi dati pristup preko
websitea pod određenom šifrom.
Da, potrebna mi je
lozinka za mušteriju.
Na ime John Farrow.
1967.
Zdravo, Juan.
Kako si?
Sećaš li me se?
Juan!
Mama, ja se zabavljam.
– Moramo ići.
Ne smijemo biti ovdje. Idemo.
Hajde.
Juan.
Bezlični je prilazio
sve bliže i bliže…
Djevojčica je znala
da je tu Bezlični.
Mogla je osjetiti
kako je promatra.
Htjela je viknuti…
ali nije mogla ni glasa ispustiti.
Njeni roditelji nisu mogli ništa
učiniti jer je on već bio unutra.
Napravio je novu jazbinu
baš u njenoj sobi.
U mračnom kutu na
koji su svi zaboravili…
Njegova nova jazbina bila
je dovoljno velika za oboje..
Bezlični bi odvukao
djevojčicu u jazbinu…
i tamo je držao u mraku.
Zarobljenu, daleko od
njenih roditelja. Zauvijek.
Tada joj njeno lice neće trebati.
Nikada više.
I počeo ju je odvlačiti u svoju jazbinu.
Osjetila je njegove
kandže kako se lijepe za nju…
John!
Mia, jesi li dobro?
Jesi li dobro?
Sada joj je uglavnom
najpotrebniji odmor.
Učiniti ćemo antialergijski test.
Anafilaktički šok je
alergijska reakcija.
Ali ne brinite,
pronaći ćemo što je uzrok.
U međuvremenu, prepisati ću
intravenski adrenalin i sedative,
ako se dogodi hitni slučaj.
Ako izgubi svijest i hitna pomoć je
predaleko, vi joj sami ubrizgajte.
Za samo nekoliko sekundi
početi će djelovati.
Medicinska sestra će vam pokazati.
– U redu, hvala.
Idem pozvati sestru.
Možete li nam dati opis?
– Izgledao je veoma čudno.
Izgledalo je kao…
kao da je deformiran.
Deformiran? Uostalom, dobro je što
ste instalirali sigurnosne kamere.
Poslati ću nekog od mojih
ljudi da pregleda snimke.
Potrebna mi je vaša lozinka.
– Da, naravno.
Ispričajte me na trenutak.
Kako je?
– Dobro je.
To je Dave.
Razgovaraj s njim, molim te.
Cijelo vrijeme me zove.
Halo?
Gospođa Farrow, možete li
mi reći što se večeras dogodilo?
Zovem zato što me je
tvoja majka natjerala.
Tvoja majka želi…
Ne brini, sve je u redu.
Vodim brigu o situaciji.
Mislim na Miu,
kako je ona, John?
Nisam ga vidjela, znam samo da…
John.
Žao mi je Dave, ne mogu sada
razgovarati. Moram ići.
Dave, kako su?
Bit će u redu.
Sjednite.
Pođi sa mnom, Juan.
Lezi ovdje.
Sada ćemo se zajedno moliti.
Ja ću govoriti molitvu,
a ti ponavljaj za mnom, važi?
Mama kaže da ćeš ti
otjerati Bezličnog.
Tako je.
Doći će Isus, zgrabiti će Bezličnog…
i gotovo.
Baciti će ga u duboku jamu i
on više nikada neće izaći.
Ali Bezlični može letjeti.
Juan, šuti i slušaj oca.
Prekrižite se.
Daj mi ruku.
‘Gospode, Ti si moje utočište.
On će te izbaviti iz
zamke ptičareve,…
i od ljutog pomora.’
Ponovi.
‘Gospode, Ti si moje utočište.
On će te izbaviti iz zamke ptičareve,
i od ljutog…
i od ljutog pomora.
I od ljutog pomora.
Nećeš se bojati strahote noćne,
strijele, koja leti danju.’
Juan.
Molim te.
Ne želim.
To je u redu.
Probati ćemo nešto drugo.
Ja ću se moliti,
a ti ponavljaj tiho u sebi.
Sklopi oči.
‘Nećeš se bojati strahote noćne,
strijele, koja leti danju.’
Ne mogu.
Ne mogu to učiniti.
Ne mogu ga protjerati
ako ne znam tko je.
Vi znate tko je on, zar ne?
On nema lice.
Njegovo lice je skriveno.
Ne mogu ga vidjeti.
Ne možeš zato što nosi
kapuljaču, zar ne?
Sklopi oči.
Pokušaj zamisliti njegovo lice.
Skini…
Skini mu kapuljaču.
Oče, dovoljno je.
Dobro je, Juan.
Dobro je.
On je ovdje.
Gdje, Juan?
Tamo.
Gdje je?
Tamo nema nikoga.
Što to vidite?
On je nestao.
To je samo statua.
Luisa!
Vi nam ne možete pomoći.
Ne možete ništa učiniti.
To je samo statua.
Vi umišljate cijelu stvar.
Luisa!
Luisa…
Recite mi što ste vidjeli?
Mama, gdje idemo?
Ne znam. Negdje daleko.
Juan, pomozi mi.
Zatvori svoju torbu.
Što misliš, hoće li nas pratiti?
Neće, zato što idemo daleko.
Razumiješ?
I ti si ga vidjela, zar ne?
Juan, nisam vidjela ništa.
Čuješ? Ništa.
Što se događa?
Dobro jutro, John. Dođite.
Je li sve u redu?
Sue, gde je Mia? Je li dobro?
Ona je ovdje, John. Dobro je.
Zdravo, John.
Što je ovo?
Molim vas, John, sjednite.
Njoj je sada potrebna više nego
ikada podrška svojih roditelja.
Posebno vaša, Johne.
Zato što imate posebnu
vezu s njom.
Naravno, kao i svaki otac.
Suzana mi je rekla da
niste dobro spavali…
te noći kada se dogodio incident.
Mislim da oboje imamo
problema sa spavanjem…
otkada je taj čovjek bio
u sobi moje kćerke.
Razumijem.
John, postoji jako rijedak sindrom.
Vjerojatno je posljedica stresa,
vidite, kada dvije osobe sa…
psihičkim poremećajem
postanu jedno…
To je u doslovnom značenju,
ludost udvoje…
ili indukovana psihoza.
Nazvana ‘Foli a du.’
Kada dvoje jako
emotivno bliskih ljudi,
počinju djeliti iste sumanute
ideje, fobije i halucinacije.
Halucinacije?
Nije postojao uljez, John.
To je bilo u vašoj mašti.
I u mašti Mie.
O čemu vi to, dovraga, pričate?
– John, voljela bih da ovo pogledate.
Pustite ponovo.
Što je ovo?
Tamo nije bilo nikoga, John.
Nikoga osim vas i vaše
kćeri nije bio u toj sobi.
G. Farrow.
– Tko si sad ti?
Ovo je David Vorton
iz socijalne zaštite.
Ovdje smo da ti pomognemo, John.
Vaše stanje može se izliječiti
jako uspješno kroz terapiju.
John, prvi korak je da vas na
neko vrijeme odvojimo od Mie.
Ako nemate gdje otići,
mi ćemo vam pomoći u tome.
Predlažem da posjetite mog
kolegu, dr Levinskog.
Rekao je da će vas liječiti.
Ovo je smiješno, nema nikakvog
smisla. Bio sam u toj prokletoj sobi.
On je bio tamo, i
napao je moju kćerku.
Sue, bila si tamo, reci im.
Reci im!
– G. Farrow, morate se smiriti.
Ništa nisam vidjela.
Vidio si na snimci,
tamo nije bilo nikoga!
Ne vjerujem ti!
Dakle, misliš da sam lud.
Ne brini.
Kada stigneš kući, neću biti tamo.
Kada stignemo kući,
tata neće biti tamo.
Moramo vas razdvojiti
na neko vrijeme.
Zašto?
Vidim da pišeš priču za školu?
Tko je Bezlični?
Suzana, možda će biti lakše ako
na trenutak ostanemo same.
Mia, postoji nešto što
bih željela mi reći?
Nisam napisala tu priču.
Samo sam se pretvarala.
Je li ti otac ispričao tu priču?
Ti znaš da Bezlični ne
postoji u stvarnosti.
Znam da Bezlični ne postoji,
ali on to misli.
Ako se ponovo približi kući,
vi nam momentalno javite.
Da, hoću.
Možemo dobiti sudski nalog.
– Ne, ne, stvarno, nije potrebno.
Ovo je njena soba.
– Soba ti je jako lijepa, Mia.
Možemo li popričati?
Mia, vraćam se za minutu, u redu?
Dakle, što predlažete?
OSTAVI ME NA MIRU!
Kako bi bilo da odemo
negdje na večeru?
Na primjer, u kineski restoran?
Što misliš?
Slažeš li se?
Idemo.
OSTAVI ME NA MIRU!
Luisa, mogu li na trenutak
popričati s tobom?
Kaže da želi razgovarati s tobom.
Mama!
Mama!
Ne brini, to je samo ružan san.
Sigurno će se smiriti.
Mama!
Jedan, dva, tri…
četiri, pet.
Ostati ćeš tu zauvijek.
Bezlični se probudio zato što
je netko pozvao njegovo ime.
Poslije mnogo, mnogo godina,
bio je slobodan.
John.
Vratio se.
Tko se vratio?
Ti znaš tko.
Ne znam o čemu to govoriš, sine.
Da, znaš.
Ne…
Nije moguće.
Rekla si da sam ga ja stvorio.
U svojim snovima.
Lagala si me.
Žao mi je.
Tako mi je žao.
On ozljeđuje Miu.
Samo sam te htjela zaštititi.
Od čega?
Sine…
Oprosti mi.
Reci mi.
Oprosti mi, morala sam ti lagati.
To veče je došao da te odvede.
To nije bila noćna mora.
Bit će sve u redu.
Jedan, dva, tri, četiri. pet.
Hajde! Diši!
John, ne može disati!
– Što se dogodilo?
Injekcija ne pomaže.
– Zovi hitnu pomoć!
To sam ja, ovdje sam.
Čuješ li me?
Znam da je ovdje i
znam da si uplašena.
Ali sada je sve to gotovo,
jer znam tko je on.
I znam gdje se može sakriti.
Pričaj joj! Nastavi pričati!
Bezlični se probudilo zato što
je netko pozvao njegovo ime.
Poslije mnogo, mnogo
godina, bio je slobodan.
On nije bio mlad, ni star.
Ni ružan ni lijep.
Nije imao facu.
U stvari, nije čak ni imao lice.
Bio je zaključan u mračnoj
rupi gdje sunce nikada ne sija.
Sjećao se dječaka sa licem koje
je izgledalo kao njegovo.
Bezlični mora pronaći dječaka.
Mora pronaći njegovo lice.
Kada je konačno otkrio gdje se krije
dječak, nije znao što treba učiniti.
Vidješi majku kako ljubi dječaka,
osjetio se lišenim tog blagoslova.
Želio je biti kao taj
dječak, biti voljen.
Tako je smislio plan.
Prvo da dječaka odvoji od majke.
Onda da ga odvede u svoju jazbinu.
Otrgne mu lice…
i stavi na sebe.
Bezlični je bio sve bliže…
i bliže…
i bliže.
Ti ne znaš ostatak
priče, ali ja znam.
Bezlični nije mogao
pronaći dječaka,
i to ga je revoltiralo.
Gdje je dječak?
Ostavi je na miru, čudovište!
Ne plaši se, sine.
Ti izgledaš kao ja.
Mia, moraš se
boriti protiv njega!
Moraš!
Bori se! Moraš uzvratiti, Mia!
Bezlični nikada nije
ukrao dječakovo lice.
Jer nije shvatio jednu stvar…
da majka neće dopustiti
da odvede njenog sina…
tako lako, bez borbe.
Mama!
Mama!
Pomozi mi, sine.
Pomozi mi!
Zato su roditelji uvijek spremni…
da učine sve, kako bi
zaštitili svoje dijete.
Sve je u redu.
Ovdje sam.
Sada si sigurna.
Je li otišao?
I nikad se više neće
vratiti, to ti obećavam.
Gotovo je.
Bezlični se probudio zato što
je netko pozvao njegovo ime.
On nije bio mlad ni star.
Ni ružan ni lijep.
Nije imao facu.
U stvari, nije čak ni imao lice.
Nije imao ništa.

Get Adobe Flash player

Comments are closed.